Dalekovidnost (lat.Hypermetropia)

Riječ hipermetropija (lat. Hypermetropia ) sastoji se od dvije riječi: hyper - preko, nad, i metropia – glededanje po mjeri. Hypermetropia, dalekovidnost refrakcijska je anamalija (pogreška oka) zbog koje se zrake svjetlosti fokusiraju iza mrežnice, stoga na mrežnici stvaraju nejasnu sliku promatranog predmeta.

U narodu se uvriježilo mišljenje da čovjek s dalekovidnošću vidi na daleko, no to nije istina jer on ne vidi jasno ni daleke ni bliske predmete bez akomodacije. Češće se javlja kod ljudi u čijoj je obiteljskoj anamnezi dalekovidnost, no to ne znači da će dijete dalekovidnih roditelja automatski biti dalekovidno.
Većina djece rodi se dalekovidno. Ta se dalekovidnost s vremenom smanjuje i većinom se ispravi tijekom djetetova razvoja. Svakako je potrebna redovita kontrola kod ofalmologa kako bi se djetetu pravilno razvio vid.



Daleka točka (Punctum remotum) nalazi se iza oka i virtualna je.
Bliska točka (Punctum proximum) ovisna je o stupnju dalekovidnosti, može se nalaziti ispred ili iza oka.

Znakovi dalekovidnosti:

• oštrina vida na daljinu je oslabljena, osobito kod starijih ljudi zbog pada moći akomodacije
• oštrina vida na blizinu oslabljuje relativno rano
• glavobolja
• pacijent se brzo umara i osijeća nelagodu pri čitanju na blizu
  
• astenopija – asthenopia (zamor, peckanje i dr.)
• fotofobija – svjetloplahost (nepodnošenje svijetla)

Za razliku od kratkovidnosti, kod dalekovidnosti je moguća samokorekcija akomodacijom, stoga dalekovidna osoba ne mora primijetiti da je ista prisutna. Sposobnost samokorekcije ograničena je jačinom dalekovidnosti.



Dalekovidnost se korigira konveksnim, sabirnim, plus staklima ili kontaktnim lećama. U današnje vrijeme dalekovidnost se može korigitati i operativno (refrakcijskom kirurgijom).



Kod dalekovidnosti, dioptrijska jakost oka i veličina oka nisu u pravilnom odnosu, bilo da je dioptrijska jakost refrakcijskog sustava oka premala (nedovoljna) ili očna os prekratka („malo“ oko).

U refrakcijskom pogledu dalekovidnost dijelimo na:

• Osna (aksijalna) dalekovidnost - najčešća. Uzrok osne dalekovidnoasti je premali promjer očne jabučiće (manje od 24 mm). Refrakcijski sustav oka je normalan, ali je promjer očne jabučice manji nego obično, stoga refrakcisjki sustav nema dovoljnu plus dioptrijsku snagu kako bi paralelne zrake svjetlosti doveo u žarište na mrežnici.
• Lomna dalekovidnost - oko je normalne veličine. Uzrok lomne dalekovidnosti je preslaba zakrivljenost rožnice (˂48.83 dpsh).
• Indeksna dalekovidnost - postoji odstupanje indeksa loma od norme u pojedinim ili svim dijelovima optičkog sustava oka.
• Promjena položaja očne leće (npr. luksacija očne leće u staklovinu) - također može uzrokovati dalekovidnost.
  

Klinička klasifikacija dalekovidnosti:

Latentna dalekovidnost ostaje prikrivena jer pogrešku oka u cijelosti korigira akomodacija. Pacijent će odbijati plus korekciju žaleći se da mu korekcija zamagljuje vid.

Fakultativna dalekovidnost je dio refrakcijske greške koja se može mjeriti i korigirati plus lećama, ali se također korigira akomodacijom kada nema korekcijske leće.

Apsolutna dalekovidnost je dio refrakcijske greške koja se ne može kompenzirati akomodacijom . Vid na daljinu je nejasan, pacijent će prihvatiti plus korekciju.

Totalna dalekovidnost je zbroj latentne i manifestne dalekovidnosti, ustanovljena je skijaskopijom.



Autor:
bc. Livio Svržnjak, optometrist