Bolesti oka povezane sa drugim bolestima

Oko kao organ sastavljeno je od specifičnih vrsta tkiva i struktura koje ne nalazimo nigdje drugdje u našem organizmu (npr. rožnica i staklovina), ali i od nekih drugih koje nisu specifične za niti jedan organ, ali ih nalazimo u većini ili u svim organima (krvne žile, živci, vezivno tkivo). Stoga je lako zaključiti da pojedine bolesti određenih tkiva ili struktura zahvaćaju ta tkiva u svim dijelovima organizma, gdje god se nalaze, pa tako i u oku.

Dijabetes

Dijabetičari češće oboljevaju od ječmenca i upala vjeđa. Uzrok tome je poremećeni metabolizam i razvoj bakterija koje izazivaju upalu. Žarenje i peckanje oka ili pravi konjunktivitis se također ponekad javljaju kod dijabetičara, a djelomičan uzrok im je opet povećana koncentracija šećera u suzama. Kod teških oblika šećerne bolesti kod kojih postoji i zahvaćanje živaca (polineuropatija) dolazi do smanjivanja osjetljivosti rožnice čime nestaje jedan od njenih glavnih zaštitnih mehanizama. Naime podražaj rožnice izaziva refleksno treptanje te vlaženje oka suzama što rožnicu štiti od nepovoljnih faktora okoline. Kada taj refleks nestaje dolazi do njenog znatno češćeg oštećivanja, isušivanja i stvaranja upala. Kod višegodišnjeg dijabetesa se na šarenici se mogu naći novostvorene krvne žile, što je osobito izrazito kod proliferativne dijabetičke retinopatije. Treba naglasiti da dijabetes utječe na očnu leću već i prije samog stvaranja mrene na taj način da zbog promjena u koncentraciji šećera dolazi do promjena u količini vode u leći. Time ona mijenja svoju prozirnost i stupanj loma svjetlosti, pa je i vid ovih bolesnika ponekad bolji a ponekad lošiji. Nije moguće predvidjeti da li će se i kada kod dijabetičara javiti mrena. To ovisi o velikom broju faktora, a jedan od najznačajnijih je uspješnost održavanja šećera u krvi u granicama normalnoga. Kod dijabetičara sa izrazito visokim šećerom u krvi se mrena može razviti u vrlo kratkom roku, no to je ipak rijetko. Puno je češći slučaj da dijabetes samo ubrza razvoj mrene kod osoba koje bi je ionako dobile. Svjedoci smo i češćih krvarenja u staklasto tijelo. Ovdje se radi o poremećaju stijenke svih krvnih žila očne pozadine, a osobito novonastalih ( kod proliferativne dijabetičke retinopatije). Njihovim pucanjem krv bude lokalizirana samo u nekim slojevima mrežnice ili se pomiješa sa staklovinom. U tom slučaju dolazi do naglog gubitka vida, a težina tog gubitka ovisi o količini izlivene krvi.
Promjene na očnoj pozadini su opisane pod "Bolesti mrežnice".

Distireoidna orbitopatija

Nastanak bolesti:

Distireoidna orbitopatija je bolest oka i njemu okolnih i pripadajućih struktura koja je povezana sa bolešću štitnjače. Naime, kod bolesti štitnjače kod kojih dolazi do povećanja lučenja njenih hormona se često paralelno javljaju i promjene tkiva orbite. To dokazuje i statistika koja govori da se skoro 80% orbitopatija javlja kod hipertireoze ( stanja povećanog lučenja hormona štitnjače), no u preostalih 20% se javljaju u stanjima sa normalnom ili čak smanjenom funkcijom štitnjače. Uzroci ove povezanosti su samo dijelom razjašnjeni, a uglavnom leže u činjenici da protutijela koja izazivaju bolest štitnjače djeluju i na neka tkiva u okolini oka koja imaju štitnjači sličnu strukturu. Pojednostavljeno se može reći da se radi o patologiji imunološkog sustava.

Simptomi:

Simptomi hipertireoze su uglavnom poznati (gubitak težine, umor, ubrzano kucanje srca, nervoza, padanje kose, ubrzan i/ili promukao govor) pa ćemo se ovdje koncentrirati samo na očne simptome.
Protruzija očne jabučice, stanje kod kojeg je oko izbačeno prema naprijed, je uzrokovano povećanjem sadržaja orbite uslijed nakupljanja vode u masnom tkivu i mišićima. S njom je povezana retrakcija vjeđa odnosno povlačenje gornjih vjeđa prema gore čime se dobiva dojam da su oči još jače otvorene, Takav bolesnik ponekad niti ne može u potpunosti zatvoriti vjeđe pa čak i spava sa "otvorenim" očima. Ovo, kao i činjenica da je treptanje kod ove bolesti rjeđe, izravno djeluje na smanjivanje zaštite rožnice i njeno isušivanje čime ona na površini dobiva sitna oštećenja koja uzrokuju svrbež i pečenje. Oticanje masnog tkiva i mišića ima utjecaj na slabljenje funkcije vidnog živca dijelom mehanički, a dijelom zbog promijenjene cirkulacije. Zbog toga dolazi do slabljenja vidne oštrine i promjena u vidnom polju. Mišići istovremeno postaju deblji i krući pa se u težim slučajevima javljaju dvoslike, a zbog pritiska na očnu jabučicu se javlja povišeni očni tlak. Ovo posljednje je posebno izraženo u određenim položajima oka. .

Postavljanje dijagnoze:

Pri utvrđivanju uzroka očnih promjena su od ključne važnosti nalazi hormona štitnjače koji uključuju TSH (tireotropni hormon), T3 i T4. Rutinski se radi i ultrazvuk štitnjače, a ponekad i još neke druge pretrage.
Od očnih pretraga je potrebno odrediti oštrinu vida, pregled cijelog oka sa posebnim naglaskom na rožnicu i vidni živac, vidno polje i mjerenje očnog tlaka. Specifične pretrage koje se rade u ovom slučaju su UZV očnih mišića i drugog orbitalnog tkiva koji pokazuje eventualnu zadebljalost mišića. Druga pretraga je mjerenje protruzije očne jabučice metodom po Hertelu. Ovom se metodom može jednostavno i točno pomoću sistema ogledala odrediti izbočenost očne jabučice. Normalne vrijednosti su oko 15-17 mm, a veće vrijednosti ili razlika nalaza između dva oka govore u prilog orbitopatiji. Oba ova posljednje navedena nalaza nisu bitna samo u postavljanju dijagnoze bolesti već i u praćenju toka i uspješnosti liječenja jer se uspješnim liječenjem smanjuje edem mišića i masnog tkiva orbite, a očna jabučica vraća na svoje mjesto.

Liječenje:

Liječiti treba prvenstveno štitnjaču jer je njen poremećaj uzrok očnih tegoba. Izbor terapije je na specijalisti endokrinologu, no svakako se u obzir uzima i okulistički nalaz. Ona se u prvom redu sastoji od tireostatika u slučajevima hipertireoze odnosno od nadomještanja hormona u onim rijetkim slučajevima kada se radi o nedovoljnom lučenju hormona štitnjače kao razlogu za orbitopatiju. Kod hipertireoze u obzir dolazi i liječenje radiojodom, operativno odstranjivanje dijela štitnjače te neke druge vrste terapije.

Lokalno treba prvenstveno usmjeriti pažnju na postojanje suhoće očiju i s njome povezanih defekata rožnice. Liječenje se provodi kapima umjetnih suza koje preko rožnice stvore jedan tanki film koji oko štiti i smanjuje trenje između rožnice i vjeđa prilikom treptanja, a po potrebi i drugim sredstvima sa sličnim učinkom. Kod pojave glaukoma se provodi liječenje koje je opisano pod kategorijom "Glaukom". Treba naglasiti da se samo rjeđe radi o teškim i ozbiljnim povišenjima očnog tlaka.
Teže oblike orbitopatije se tretira kortikosteroidnim lijekovima koji imaju jak protuupalni učinak, a koji se kao injekcije daju iza oka (iza očne jabučice, retrobulbarno). Injekcije se primjenjuju uzastopno 10 dana. Drugi način primjene kortikosteroidnih lijekova je putem infuzije čime se postižu znatno veće koncentracije lijeka i u cjelokupnoj cirkulaciji i u području oka. Taj način je rezerviran samo za najteže oblike bolesti.
Nakon smirivanja hormonskog statusa i očnog nalaza, ako oči budu još uvijek u neprihvatljivo velikoj mjeri izbočene prema naprijed može se operativnim putem odstraniti dio masnog tkiva orbite. Tim postupkom se očna jabučica povlači prema natrag. Primjenjuje se tehnika kroz gornju i donju vjeđu, a u novije vrijeme i endoskopska metoda kroz nos. Za uklanjanje određenih promjena koje su povezane sa napetošću mišića i retrakcijom vjeđa koristi se preparat Botulinum toxin u obliku injekcija koji ima privremeno djelovanje ili određeni operativni zahvati sa trajnim učinkom.
Volumen orbitalnog tkiva je moguće smanjiti i radioaktivnim zračenjem.


Bolesnica sa distireoidnom orbitopatijom






Literatura:
mr. sc. Pavan dr. Joško, "Bolesti oka", Zagreb 2003.