Bolesti rožnice

Iako je rožnica od svih dijelova oka najizloženija utjecaju vanjskih čimbenika, postoji više mehanizama njene zaštite.

Prvi od njih je uloga vjeđa koje svojim refleksnim zatvaranjem onemogućavaju prolazak stranih tijela. Treptanjem se također mehanički odstranjuju nečistoće koje ipak dođu do oka, a to se događa uz veliku pomoć suza koje strane tvari jednostavno otplavljuju iz oka. Suze sadrže i neke faktore koji uništavaju mikroorganizme (npr. lizozim). Naposljetku, sama rožnica je vrlo čvrsta i relativno otporna na ozljede, a njen najosjetljiviji dio, epitel koji se nalazi na površini, u slučaju ozljeđivanja vrlo se brzo oporavlja.

Upala rožnice, keratitis (lat. Keratitis)

• Nastanak i podjela keratitisa

Slično kao i kod upale spojnice razlikujemo infektivne i neinfektivne uzroke keratitisa.

• Infektivni keratitisi:

Bakterijski keratitisi:
Bakterije su daleko najčešći uzročnici keratitisa, a obično se radi o bakterijama Stafilokokus aureus ili epidermidis, Streptokokus i Pseudomonas i dr. Cjelovit epitel rožnice (površinski sloj) je za većinu bakterija teško premostiva prepreka za ulazak u njene dublje dijelove, pa se keratitisi znatno lakše pojave kod oslabljenog ili ozlijeđenog epitela. Kao rezultat lokalizirane upale rožnice se javlja ulkus. On je u stvari stanjeni, "izgriženi" dio rožnice koji je uz to i zamućen zbog nakupljanja upalnih elemenata. Kod zahvaćanja dubljih dijelova rožnice se kao reakcija na njenoj unutrašnjoj strani također mogu nakupljati upalni elementi u obliku sitnih točkastih više ili manje obilnih nakupina pa sve do toga da one potpuno ispune donji dio prednje očne sobice. U najtežim slučajevima dolazi do puknuća (perforacije) rožnice sa vrlo teškim posljedicama. Ova komplikacija se može dogoditi i kod virusnih i gljivičnih keratitisa.

Virusni keratitisi:
Herpes simplex i herpes zoster virusi mogu uzrokovati upalu spojnice i rožnice odvojeno ili ćešće zajedno. Obje vrste virusa se nastane u živčanim ganglijima, a aktiviraju se kada organizam psihički i fizički oslabi. Tada preko živca putuju do oka gdje izazovu bolest. Herpes simplex virus izaziva lezije (ozljede) površine rožnice u obliku crtica ili grančica. Bez obzira na to da li je prvo zahvatio epitel ili nije on može ući i u dublje dijelove i izazvati takozvani stromalni keratitis koji je karakteriziran stvaranjem bjelkastih čvorića. Istovremeno se može javiti i reakcija sa unutrašnje strane rožnice. Kod bolesnika izrazito oslabljenih malignim bolestima ili sidom dolazi do akutne nekroze (naglog odumiranja) rožnice. Kod herpesa zostera se također javljaju lezije u obliku grančica na površini, a mogu se javiti i promjene u dubljim dijelovima rožnice (numularni i disciformni keratitis) kao i na njenoj unutarnjoj strani.
Adenovirusi uzrokuju epidemijski keratokonjunktivitis opisan u bolestima spojnice, a na rožnici se nalaze sitne ozljede površine i zamućenja dubljih dijelova (subepitelijalni čvorići).

Gljivični keratitisi:
Ova bolest je relativno rijetka, a njezinom nastanku pogoduje pretjerana upotreba antibiotskih i kortikosteroidnih kapi za oči te povreda oka predmetima koji su onečišćeni gljivicama. Najčešći uzročnici su gljivice Aspergillus i Candida. Bolest se razvija kroz više dana prilikom čega dolazi do stvaranja ulkusa rožnice sa reakcijom na njenoj unutarnjoj strani.

• Neinfektivni keratitisi

Ovu skupinu nazivamo i keratopatijama. Uzrok je cijeli niz faktora koji oslabljuju rožnicu i pridonose njenom oboljevanju. Upale vjeđa i spojnice ponekad izazivaju oštećivanje i propadanje epitela rožnice zbog mehaničkih i metaboličkih razloga. Strana tijela, a osobito ona koja se zadržavaju ispod gornje vjeđe stružu po rožnici i tako stvaraju mikroozljede. Sličnu vrstu ozljeda mogu izazvati i nečiste i oštećene kontaktne leće. Naime kako su one na rožnici blago pokretljive tako je trenjem oštećuju.
Smog i druga onečišćenja zraka djeluju mehanički putem u njima raspršenih mikročestica i kemijskim putom.
Promjene položaja vjeđa uzrokuju stalni kontakt rožnice sa trepavicama. U suprotnom slučaju, ako ne dolazi do potpunog zatvaranja kapaka kao što se to ponekad događa kod pareza facijalnog živca ili bolesti štitnjače je moguće isušivanje epitela što ga znatno slabi. Kao posljedica utjecaja svih ovih faktora i ponavljanog ozljeđivanja rožnice slabi njezina otpornost pa ponekad dolazi do nakupljanja bakterija, virusa ili gljivica te se razvija infekcija.

• Simptomi

Bolest se razvija kroz nekoliko dana. Počinje blagim nespecifičnim smetnjama u obliku žarenja i pečenja u očima, pojačanog suženja i blagog crvenila. Kako bivaju zahvaćeni sve veći dijelovi rožnice dolazi do jake osjetljivosti na svjetlo i zamućenja vida. Sekrecija je obilna, kod bakterijskih upala više sluzava do sluzavo-gnojna, a kod virusnih vodenasta. Kod dubljih ulkusa počinje i bol. Vjeđe se spontano čvrsto zatvaraju.

• Postavljanje dijagnoze

Dijagnoza se postavlja na osnovu pregleda u specijalističkoj ambulanti. Ponekad se već tada može odrediti uzročnik, a ako to nije slučaj uzme se bris.

• Liječenje

Liječenje je ovisno o uzroku upale i prisutnim simptomima. Koriste se antibiotski, antivirusni ili protugljivični lijekovi u obliku kapi ili masti za oči ili se uzimaju na usta. U pojedinim slučajevima se koriste protuupalni lijekovi kortikosteroidi no kod njih treba biti vrlo oprezan jer mogu otežati bolest ukoliko se ne koriste pravilno. Kod većih oštećenja površine rožnice se koriste i preparati koji ubrzavaju njeno cijeljenje. Niti jedan od ovih lijekova i preparata nije dobro koristiti samoinicijativno već uvijek treba potražiti savjet liječnika.
Kada iza upale zaostane zamućenje rožnice koje jače smeta vidu moguća je transplantacija rožnice drugog čovjeka. Ta operacija se danas već provodi rutinski, a rezultati su odlični. Do zamućivanja i odbacivanja transplantata dolazi vrlo rijetko.

• Degeneracije i distrofije rožnice:

Degeneracije rožnice su zajednički naziv za skupinu bolesti koja se javlja pretežno u starijoj dobi. Karakterizirane su nakupljanjem određenih tvari koje su rezultat poremećenog metabolizma u specifičnim područjima rožnice. Te nakupine izazivaju njezino zamućivanje, a ukoliko su locirane u području zjenice i slabljenje vida.
Distrofije rožnice imaju sličan izgled i način nastanka kao degeneracije no podloga im je genetska.
Obje skupine oboljenja su izrazito velike i na sreću ne previše česte.

• Keratokonus i keratoglobus

Ove dvije prilično slične bolesti su karakterizirane poremećajem zakrivljenosti rožnice tako da ona u jednom dijelu ima izbočinu. To je stanje iz više razloga neugodno i ometa vid. Prvo, kao što znamo, bistra i jednakomjerno zakrivljena rožnica je jedan od preduvjeta jasnog vida. Na jače zakrivljenom dijelu rožnice dolazi do drugačijeg loma svjetlosti nego što je to drugdje pa nije moguća fiksacija slike u makuli što dovodi do zamućenja vida. Drugo, na mjestu tog jačeg zakrivljenja tj. keratokonusa je rožnica oslabljena pa ponekad dolazi do promjena u sadržaju vode što ponovno izaziva zamućenje. Kod keratoglobusa je cijela rožnica izbočena, a ne samo jedan njen dio.
Vid je samo minimalno moguće popraviti naočalama, a bolji su rezultati kod nošenja tvrdih leća jer one pritisnu oko i tako ispravljaju rožnicu. U teškim slučajevima je potrebna transplantacija rožnice.

Literatura:
mr. sc. Pavan dr. Joško, "Bolesti oka", Zagreb 2003.