Povijest optičke znanosti

Kako bi bolje razumijeli optiku i njen razvoj potrebno je proći kroz povijest fizike i optike.

Isac Newton: (17. stoljeće)

• tvorac korpuskularne teorije prema kojoj čestice svjetlosti izlijeću iz izvora i zatim silnom brzinom putuju kroz prozirna sredstva.
• 1704. godine objavio knjigu Optics u kojoj je svjetlost opisao korpuskularnom teorijom
• u istoj knjizi detaljno opisao i izmjerio pojavu tzv. "Newtonovih kolobara" koju nije mogao objasniti jednostavnom korpuskularnom teorijom.

Christian Huygens: (17. stoljeće, Newtonov suvremenik)

• tvorac valne teorije
• objavio Treatise on light (Rasprava o svjetlosti) - opisuje svjetlost kao val
• pomoću elementarnih valova objasnio i obični lom i odbijanje svjetlosti

Thomas Young: (18. stoljeće, 100 godina nakon objavljivanja knige Optics)

• usavršio valnu teoriju pretpostavkom da pobude u valu svjetlosti slijede jedna drugu u pravilnim razmacima, onako kako se na površini vode izmjenjuju brijeg i dol vala.
• "dokazao" valnu prirodu svjetlosti
• objasnio nastanak Newtonovih kolobara, te iz Newtonovih podataka o dimenzijama upotrebljenih stakala uspio odrediti valnu duljinu svjetlosti

Augustin Jean Fresnel (1821. god.)

• objavio svoju matematički razrađenu valnu teoriju svjetlosti

Max Planck (1900. god.)

• atomi imaju kvantizirana energijska stanja

Albert Einstein (1905. god.)

• protumačio fotoelektrični efekt pretpostavljajući da se elektromagnetski valovi u interakciji s atomima ponašaju kao čestice (fotoni) s točno određenim energijama (E=hn).

Zaključak
Svjetlost i ostali elektromagnetski valovi imaju dualnu prirodu: valnu i korpuskularnu.

Louis de Broglie (1924. god.)

• Svaka čestica koja se giba osim čestičnih ima i valna svojstva.
• Materija je, dakle, dualne prirode.
  

SPEKTAR ELEKTROMAGNETSKIH VALOVA



Autor:
prof. Emil Šatalić